Cetinje, 15. decembra 1998.* GODINA VIII * SERIJA IV * BROJ 234 * CIJENA 4 din.

U ovom broju:

Olja Obradovic
REFERENDUM ZA POTPIRIVANJE

Nebojsa Redzic
CRNA GORA PONOVO LEZI

Natasa Begovic
LJUDSKA PRAVA SA REFORMSKIM LIKOM

Vladimir Jovanovic
KO KOMANDUJE NJIHOVOM VOJSKOM

A.D.
STA SE ZBIVA U NEDJELJNIKU MONITOR

Slavko Perovic
ZAPIS SA PUTA U SARAJEVO

Ratka Jovanovic
JA U SUDNICI (nema teksta)

Intervju: Dragan Soc
NEMA REZULTATA PREKO NOCI

Bosko Dukic
MOZE LI SE, MOJ FILIPE

Ostanite uz Milov prvi
CRNOGORSKE MEDIJSKE SLIKE

Rubrika: Jeste li znali ...
Pise: Prof. dr Radoslav Rotkovic


DPS i SNP - igre vatrom
REFERENDUM ZA POTPIRIVANJE
pise: Olja Obradovic

Vladajuca poruka je dalekometna: posto su ideje liberala i narodnih socijalista o referendumu, po smislu i posljedicama, jednake, onda izbora nema. Ostaje samo Crna Gora vertikalno polozena u SRJ i "Bolji zivot"


Odjekuje kao bat vojnickih cokula u noci: "Neka se rezim Mila Djukanovica isprsi i raspise referendum o drzavnom statusu Crne Gore". Mora da Predrag Bulatovic puca od ponosa zbog lukavstva kolektivnog uma SNP - "isprsiti se" to zvuci tako junacki, i pride demokratski. Ispod je zivo blato lazi; vjera prekrecenih partijskih komesara da je najvaznije dobro ogrnuti svoju prazninu. Taman onako kako su, bez zazora, sa sada zavadjenom bracom priredili maskembal 1992. koji su krstili "referendum", Bulatovici porucuju - hajdemo utopiti i posljednji zrak nade za Crnu Goru. Dugo Momir i Predrag Bulatovic obavljaju javne i tajne poslove i savrseno znaju: izjasnjavanje o drzavnom statusu, u rocistu od sedam dana, moglo je prije sedam godina biti samo dobra prevara; organizovanje novog referendumskog izletista, u uslovima pune raspolucenosti Crne Gore i tenzija dignutih do neba, znaci poplocavanje pakla.

Najdublji smisao djelovanja SNP je stvaranje atmosfere u kojoj slobodnog izrazavanja ne moze biti. Da nije tako Momir Bulatovic bi lako razumio da je on u krilu Slobodana Milosevica, najsigurniji alibi Milu Djukanovicu da rukuje Crnom Gorom kao nasljednim dobrom.

Samo, mirno spavaj Montenegro - nad spokojem bdi reformizam. "Ako Liberalni savez i SNP predloze raspisivanje referenduma, to ce biti referendum protiv mira u Crnoj Gori" - nije dzabe Miodrag Vukovic docerao cak do predsjednikovog savjetnika. Nije sala o, poslovao je on, u svojstvu strucnog lica, pri poradjanju SRJ, i nista mu se nije slucajno omaklo. Zar nije zgodno, kad se ukazala prilika - poravnati u isti kalup svaku ideju o referendumu; zar nije drzavno korisna radnja survati misao i san Liberalnog saveza o demokratskom izboru Crne Gore u ponor zajednicke bastine SNP i DPS. Poruka je precizna i razumjece je svaki potrosac domacih drzavnih i dvorskih stiva: ako su ideje o referendumu liberala i narodnih socijalista po smislu i posljedicama jednake, onda izbora nema. Ostaje samo vertikalni "Bolji zivot".

Svasta ce u ljutnji natovariti na pleca jedni drugima predvodnici Socijalisticke narodne partije i Demokratske partije socijalista ali, bez brige, ni pod mukama niko od njih nece se odreci zajednickog zivotnog djela - referenduma na kojem su spleli okove Crnoj Gori. U tom slucaju Bulatovic bi morao preci beskrajno dugi put, od porazenog izaslanika Slobodana Milosevica, do crnogorskog opozicionog politicara. U tom slucaju, Djukanovic bi morao uociti prostu istinu da je deceniju predano teglio protiv interesa Crne Gore. Slabi su izgledi da i jedan i drugi ponesu svoj zig. Zato Bulatovic hoce referendum po istom onom duhovnom obrascu kojim je odradjena devedeset druga; zato Djukanovic ni prstom ne mrda da se stvore uslovi za prvo slobodno izjasanjavnje Crne Gore, o tome hoce li - postojati. Obojica znaju, dok god ne budu privedeni na zajednicko politicko rodno mjesto - trajace.

Najdirljiviji je predsjednik Djukanovic kad ideju o referendumu gazi tacnim cinjenicama. Jos se poneko sjeca njegove poruke da oko pedeset odsto crnogorskih drzavljana, kojima je dojadio moderni federalizam, nije garancija da nasa zemlja moze, bez strasnih unutrasnjih lomova, isplivati iz SRJ. Istina. Nije mu se, medjutim, otelo da povjeri kako je to, i uprkos cemu je to, ona "sacica separatista" narasla na pola birackog tijela. Prigodom proslonedjeljnog gostovanja na drzavnoj televiziji premijer Vujanovic je izvolio ponoviti predsjednicku mudrost da je poslovanje oko suverene Crne Gore nevrijedno truda. "Citav se svijet integrise, a sto da se mi dijelimo i razdvajamo" - porucio je predsjednik crnogorske Vlade. Jedino nije objasnio - ima li idje iko da se "integrise" ovako kao sto se Crna Gora "integrisala" u milu SRJ. Mozda se u slucaju negdasnjeg ministra pravednosti, koji je u cilju sveopste intergralnosti SRJ onako strucno branio oslobodjenje Crne Gore od vlastitog krivicnog zakona, moze povjerovati da on ne razumije da se integristati moze samo onaj ko ima osiguran integritet. To u ovom neveselom svijetu imaju samo i jedno - medjunarodno priznate drzave. Za ostale "intergracije" crnogorska vlast ne mora nista da se stara - dovoljna je dr Mirjana Markovic.

Ali, nije vladajuca Crna Gora sirotica. Tu s lijevog krila rovovski boj za suvereno drzavno pravo bije Socijaldemokratska partija. Jos malo strpljenja, pa ce svijetlo zore ugledati njihova zamisao o transformaciji zajednistva izmedju Crne Gore i Srbije u SRJ. Ako slucajno DPS ne prihvati prijedlog, ako eventualno Milosevic ne prione na ostvarivanje zadataka - SDP ce imati, crno na bijelo, svjedocanstvo da je, sve sto je do nje, probala.

A, onda je iz daljina stigla i najnovija poruka. "SAD ne podrzavaju secesiju Crne Gore za koju se, uostalom, ne zalazu ni predstavnici Crne Gore" - pisu po Americi. Bas je zivot svirep. Amerika se, cudno, ne zalaze za suverenost Crne Gore, koji ona i ne trazi. Svijet je ispravno razumio ceznju crnogorskih vlasti da SRJ nadzivi Milosevica - zamjena mu je vec pristasala. Nekako je nezgodno, posto je stvar dotle dogurala, da sad Djukanovic krene okolo da objasnjava kako je njegov i Bulatovicev referendum 92. bio najsvojsa svojta skorasnjem narodnom jednoglasju koje je Milosevic priredio povodom Kosova. Neprilicno je i pomisliti da bi crnogorski vrhovi sad mogli obijati svjetske pragove sa svjezim tumacenjem da suverenost Crne Gore nije "separatizam". Neinteligentno je ocekivati da bi se crnogorski sluzbeni i usluzni mediji mogli namah otvoriti za pripovijest o nesretnom slucaju kad je Crna Gora pala u SRJ kao u bunar. Beznadno je cekati da bi poslije toga crnogorska vlast mogla razglasiti objavu da raspisuje prve slobodne izbore.

Isprijecio se, eto, i novi svjetski poredak pa neda Djukanovicu da zaiste - a taman je bio krenuo - garancije medjunarodne zajednice da se i Crna Gora poslije tri godine ozbiljnih priprema, bez straha od bilo cije batine, moze izjasniti hoce li da bude drzava ili se za sva vremena umorila.

Nista, nama stize 14. januar. Zdruzeni otadzbinski odredi Momira Bulatovic opremaju se da sretnu "srpsku Novu godinu", da im ne izmakne san 1918. godine; drzavotvorne snage Mila Djukanovica marsiraju na branik crnogorske uspravnosti, tako silno i gromko, da od ljute patriotske jeke zaboravimo da je ta 1918. vec tu. Sto god da bude ovih januarskih veceri Bulatovic i Djukanovic su najvaznije obavili. Crna Gora je opet utonula u cekanje. Njeni dani i sedmice, rastegnuti kao pracke, jedni druge vezuju strahom.

Olja OBRADOVIC

Jesen, reformska
CRNA GORA PONOVO LEZI
pise: Nebojsa Redzic

I
Kada bi bila tacna konstatacija stranih diplomata - da Crna Gora moze posluziti kao primjer demokraticnosti u regionu - svi "nereformski" subjekti na politickoj sceni Crne Gore mogli bi da potraze neki drugi posao. Huka i galama o Crnoj Gori kao "primjeru u regionu" koju "reformski" mediji svakodnevno izbacuju u enormnim kolicinama, mogla bi neupucenom posmatracu da ukaze kako su se dr Novak Kilibarda i mr Zarko Rakcevic, licno, pobrinuli da nas Zapad pocne gledati drugim ocima, a mi, zauzvrat, pokrenuli sve mehanizme demokratizacije, postovanja ljudskih prava, privrednog razvoja, sveopsteg blagostanja...

Onog trenutka kada autor floskule o Crnoj Gori kao "primjeru u regionu" dovrsi pricu, postaje jasno da se o pozitivnom kursu Crne Gore moze govoriti jedino ako joj se kao reper za njene iskorake pomene Srbija. Tako se dolazi do fascinantnog zakljucka da je Crna Gora na planu "reformske" retorike otisla mnogo dalje, da se, za razliku od Srbije, u njoj ne ubijaju Albanci, da se, opet suprotno Srbiji, tu razmislja cak i o privatizaciji, da su njeni politicari, prije onih srpskih, naucili abecedu demokratije (makar se tu zaustavili), da njena vlast jos nije pocela da nosi fetelje iz stanova novinara (bez obzira sto ima vise osudjenih nego u Srbiji)...

Ustvari, ta mu pohvala dodje kao priznanje upravnika zatvora da mu je osudjenik X (iako visestruki ubica - povratnik) mnogo bolji od osudjenika Y koji je osudjen zbog genocida. Gospodja Olbrajt i ostali, tu distinkciju veoma dobro uocavaju. I, zaista, ne skrtare kada su u pitanju pohvale onom prvom. Ipak, kada valja otici korak dalje od pohvale, pa razmisliti o pustanju iz zatvora, tu prestaje svaka "reformska" nada.

I onda dodje g. Bil Klinton, pa produzi spoljnji zid sankcija i osobi X taman kao i osobi Y. A ona pohvala, objesena na unutrasnjoj strani spoljnjeg zida zatvora, obicno zavrsi u nekom zatvorskom WC-u.


II
Uostalom, sta o politici aktuelne crnogorske vlasti misle na Zapadu, mozda najbolje odgovore daju mediji tih zemalja. Dovoljno je izdvojiti jednu recenicu iz programa italijanske drzavne TV - da je Crna Gora ogrezla u kriminal, pa vidjeti sta pise londonski Observer - da Milo Djukanovic vlada Crnom Gorom kao sopstvenim feudom - ili, recimo, procitati tekstove iz strane stampe o crnogorskoj privatizaciji...

Stvari stoje nesto drugacije kada se javno mnjenje u nekim zemljama formira na osnovu narucenih tekstova ili povjerljivih dopisnika stranih medija. Tu se politika "uspravne i dostojanstvene" Crne Gore zaista moze doimati "reformskom". Ako su "reformisti" nesto u proteklom periodu poradili na vlastitom imidzu i ako su neke pare pametno potrosili, onda je to na stvaranju slike o Crnoj Gori. Posebno u susjednim drzavama, nekada republikama bivse Jugoslavije. Tako, recimo, u Hrvatskoj niko nema pojma da njihova drzava ima teritorijalne pretenzije "sve do Bara" (M.Djukanovic), u BiH niko ne zna da se Muslimanima u Crnoj Gori sudi zbog neodlaska u rat (iako su uredno obavijesteni da ih je Djukanovic podstakao na ignorisanje vojnog poziva), u Parizu necete cuti na RFI da ovdasnja vlast ne priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu, u Londonu BBC nece javiti ciji kumovi i prijatelji i od kakvih poslova kupuju Crnu Goru, do Amerike nece stici da njihov kokain potice...

Krivokapic ne govori istinu

Prilikom rasprave o medijima, na sjednici Skupstine Crne Gore, poslanik SGP Ranko Krivokapic citirao je rijeci koje sam, navodno, izgovorio na sjednici Programskog odbora TV CG. Naime, drcni SGP-ovac je izjavio kako sam "priznao da su prilozi TV CG sa promocija Liberalnog saveza bolji nego spotovi te stranke"?!

Prvo, tako nesto nikada nijesam, niti bih rekao, jer, jednostavno, to nije istina. Drugo, tu nesuvislost iznio je glavni urednik TV CG Velibor Covic na jedinom do sada odrzanom sastanku Programskog odbora, sto je propraceno jedino mojim smijeskom. Trece, ne znam otkuda tako nesto Krivokapicu kada u to vrijeme SGP nije ni imala predstavnika u Programskom odboru. Cetvrto, dozvoljavam mogucnost da su prislusni uredjaji omanuli, pa je neko, umjesto Covicevog, "prepoznao" moj glas i to prenio Krivokapicu. Konacno, peto, ako sam vec u naslovu morao da budem fin, u tekstu me Marovicev poslovnik ne obavezuje, te moram reci: poslanik Ranko Krivokapic je, pominjuci moje ime, lagao.
Uostalom, sto da o tome govore na Balkanu, Evropi i svijetu, kada ni gradjani Crne Gore, od silnih informacija drzavnih i paradrzavnih (u sali "nezavisnih") medija, nemaju predstavu ni o meteoroloskim prilikama ispred vlastite kuce.


III
O medijima, ali i o kojecemu drugom, danima su raspravljali poslanici Skupstine Crne Gore. I naravno, nijesu dosli do nikakvih zakljucaka. Ni za zivu glavu autori Zakona o javnom informisanju nijesu zeljeli da priznaju kako im mediji rade bez programske orijentacije (o profesiji da ne govorimo), da su im glavni urednici i direktori vec sest - sedam mjeseci nezakonito na svojim radnim mjestima, da su programski odbori mrtvo slovo na papiru...

Ipak, "reformski" TV urednici potrudili su se da bas u danima dok traje rasprava o medijima, izbiju neke adute iz rukava poslanicima LSCG. Tako su za samo nedjelju dana u studio pozvali cak DVA predstavnika LSCG (dr Radoslava Rotkovica i dr Rada Ratkovica), taman koliko u posljednjih pola godine.

No, kada vec ne moze biti profesionalna, TV CG sluzi kao odlican indikator kretanja na politickoj sceni Crne Gore i rejtinga vladajucih "reformista". Tek sto im se poljuljaju pozicije zbog (bez)brojnih neispunjenih obecanja, a clanstvo krene u pravcu Liberalnog saveza, eto na ekranu "Crna Goro, majko Mila". Kada reformski moral dodatno posustane, krecu snimci prelijepih crnogorskih pejzaza (nikada placenih autoru Vasku Vasovicu iz Beograda). Sve biva zacinjeno slajdovima predsjednika Djukanovica "u sto poza" i hrvatskom glazbom koju je, valjda, glavni urednik Velibor Covic pribavio prilikom posjete susjednoj drzavi kada je u Split dosao Papa Jovan Pavle II. Kada presahnu svi aduti, pojave se curice sa Treceg koje su po sistemu "sto maraka po prilogu" u stanju da pokazu i one najskrivenije ljepote drage nam drzave koja to nije. Na kraju programa, kada odusevljeni gledaoci pozele da im se na ekranu ukaze Sito licno, slijedi razocarenje koje se moze kompenzovati jedino prebacivanjem kanala na TV Blue moon.


IV
Danima su drzavni i ini mediji u Crnoj Gori pripremali javnost na neumitnu cinjenicu kako ce nova, uspravna Crna Gora, jos jednom uspraviti svoju kicmu dodje li do novog monetarnog udara iz Beograda. Pominjane su razne varijante - od novcanog bona, do perpera, kako bi se zastitio standard gradjana i stalo na put jos jednoj samovolji dedinjsko - topciderske kombinacije. A onda, kada je dosao dan D (marka je za samo par dana dosla na 9), oglasio se premijer (od crnogorskog Milosevica) nepriznate Vlade Crne Gore Filip Vujanovic, koji je u stilu svih velikih rijeci iz reformskog repertoara jos jednom zaprijetio: "Ukoliko se bude zadrzao monetarni udar, on mora da proizvede devalvaciju. Ako do devalvacije dodje, Crna Gora ce reagovati. Za sada nemamo tu vrstu prognoze".

Vujanovic je pomalo ostao nedorecen. Nije, naime, jasno koja je vrsta prognoze izostala: da ce Crna Gora reagovati, ili da ce biti devalvacije. Na stranu sada sto u prijetnjama da ce se Beogradu zestoko odgovoriti niko nije ni pominjao devalvaciju. Sada je opasnija analiza mogucnosti da do devalvacije zaista dodje. A ako dodje, onda ce Crna Gora...

Zaista, sta ce "to" Crna Gora ako poslije monetarnog udara uslijedi devalvacija. Nista, Premijer Vujanovic dace novu izjavu za novinare.

Ko zna, mozda ce covjek biti iskren pa reci da je Crna Gora - ponovo legla. Ili ce biti jos iskreniji, pa priznati - da nije ni ustajala.

Nebojsa REDZIC

LJUDSKA PRAVA S REFORMSKIM LIKOM
TIJESNA KOZA
pise: Natasa Begovic


Citavu deceniju, ovdje su, po klasicnom diktatorskom obrascu, najvece zrtve bili najslabiji i najnezasticeniji. Pod precistim skutom vlasti brizljivo je odgajena masa koja na smrt mrzi sve sto joj ne pripada


Neko je nedje u Evropi neoprostivo pogrijesio i za to ce, kad-tad, odgovarati. Na svecanost povodom pola vijeka od usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, 10. decembra u Parizu, taj neko je zaboravio da pozove predsjednika Crne Gore Mila Djukanovica. Ne zna se kako je uopste, u tako okrnjenom sastavu, odrzan skup na temu "Ljudska prava na pragu 20. vijeka". Domaca javnost, svejedno, nije uskracena za tople rijeci povodom znacajnog datuma.

"Crna Gora je odlucna da jaca demokratske procese u skladu sa univerzalnim standardima postovanja ljudskih prava i sloboda. Poseban doprinos u tom pravcu predstavlja razvoj harmonicnih medjuetnickih i medjuvjerskih odnosa, duha tolerancije i uzajamnog postovanja... Gradjani Crne Gore dali su najveci doprinos obiljezavanju ovog velikog jubileja vecinskom podrskom programu ekonomskih i demokratskih reformi na predsjednickim i na parlamentarnim izborima u nasoj republici", praznicno se izrazio predsjednik Djukanovic. Prije tih radosnih dogadjaja, kao sto je opstepoznato, crnogorski Mendela je camio u zatvoru. Tmine istorije polako su pojele ime predsjednika vlade u zemlji kojoj je neosvojivo bilo pravo putovanja vozom, pravo da covjek bez straha pokaze licnu kartu, pravo da od tebe ne ociste tvoju kucu i tvoju zemlju, pravo da ne budes izlozen policijskoj torturi.

Slobodan Franovic, predsjednik Crnogorskog helsinskog komiteta:


Greske se placaju

Suoceni sa jedne strane nastavljanjem brutalnih pritisaka beogradskog rezima na Crnu Goru i opasnoscu od eskalacije sukoba na relaciji Beograd - Podgorica, a sa druge strane s neispunjavanjem obecanja aktuelnih crnogorskih vlasti u pogledu potpunog otvaranja procesa izgradnje sistema ljudskih prava i demokratije u Crnoj Gori kao i sa nezadovoljavajucim stanjem ljudskih prava u Crnoj Gori (slucaj deportacije vise od tri hiljade prisilno raseljenih lica sa Kosova u Albaniju, slucaj "Strpci", slucajevi krsenja vjerskih prava i sloboda, itd. - navodim samo nekoliko slucajeva) Crnogorski helsinski komitet upozorava da kod trazenja rjesenja valja imati u vidu da samo ona drustva koja pokazu sposobnost da svjesno restruktuiraju svoje institucionalno uredjenje, kada se nadju u situaciji da trpe nedace koje proizilaze iz ucinjenih gresaka, kao sto je to sada slucaj sa Crnom Gorom, mogu da izbjegnu haos i slom drustva pod raznim drzavnim udarima ili revolucionarnim borbama. Ukoliko to ne budemo imali na umu bojim se da nam prijeti ponavljanje scenarija slicnih onima koje smo iskusili ne tako daleke 1989. godine, sa vjerovatno mnogo tezim posljedicama od onih koje trpimo posljednjih deset godina.

(Na skupu povodom cetvrte godisnjice od osnivanja Crnogorskog helsinskog komiteta i pola vijeka od donosenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima -Cetinje, 5. decembra l998.)


Sad je druga prica. Samo nas, ponekad, cisto ubije maler. Nezvanicno se saznaje da je generalsku uzdanicu Crne Gore Momcila Perisica vijest o smjeni presjekla bas kad je krenuo da odgovori na apel potpredsjednika crnogorskog parlamenta Rifata Rastodera i "zaustavi dalja hapsenja i posebno neovlascene upade u stanove civila". Naravno, namjeravao je i da se "licno zalozi za proglasenje amnestije od bilo kakve odgovornosti svih vojnih obveznika koji su odbili ucesce u sukobima na Kosovu". Nista zato - predsjednik Vlade Filip Vujanovic izrazio je javno svoje ocekivanje da cemo sa generalom Ojadanicem nastaviti uspjesnu saradnju kao i sa njegovim prethodnikom. Ne treba, dakle, gubiti nadu da ce, zahvaljujuci "solidnim odnosima" sa VJ, reformisana Crna Gora, jednoga dana, saznati makar koliko njenih gradjana ceka da stane pred lice vojne pravde.

U medjuvremenu, sve one sto strahuju hoce li im i kad ce braniteljka pokucati na vrata, grijace tople rijeci potpredsjednika crnogorske Vlade dr Novaka Kilibarde. Dr Kilibarda je, naime, davno priznao da se, povodom hapsenja vojnika po Crnoj Gori, osjeca "veoma neugodno" i zakljucio da "vlada ima moralnu i politicku obavezu da uzme njihovu sudbinu u svoje ruke". Nesto kasnije, potpredsjednik Vlade je stvar sagledao vise iz metafizickog ugla: "Ja licno mislim da sudjenje obveznicima o kojima je rijec samo sobom nanosi vise stete onima koji sude, nego onima kojima se sudi". "Ne kajem se sto sam tokom izborne propagande javno upozoravao vojne obveznike da ne odlaze na Kosovo u sastavu vojnih jedinica", razjasnio je jos predsjednik Narodne stranke. Ko zna, mozda ce, kad se jos malo snadje na novoj duznosti, dr Kilibarda isposlovati da crnogorska drzava svojim gradjanima koji robijaju zato sto su poslusali glas uspravne Crne Gore, obezbijedi, uz moralnu podrsku, i koju skatulu duvana.

Ako bas i ne postizu da se staraju o zemnom zivotu svojih gradjana, niko vlastima u Crnoj Gori ne moze zamjeriti manjak brige za njihovo vjecno spasenje. Temelje te paznje postavio je davno Svetozar Marovic, jos dok je bio u svojstvu generalnog sekretara Demokratske partije socijalista. Povodom ustolicenja episkopa Mihaila za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, repetirao je ministar vjera dr Slobodan Tomovic. Ako je ko zaboravio: "Vlada Republike Crne Gore i drzavni organi u cjelini podrzavaju Crnogorsko-primorsku mitropoliju na celu sa njegovim visokopreosvestenstvom Amfilohijem. Sve druge fenomene koji se javljaju u formi nekih vjerskih institucija smatramo cisto stvarima politike, a ne vjere. U Crnoj Gori nikada nijesu postojale dvije pravoslavne mitropolije. Ustavno, one ne mogu postojati, jer su neutemeljene. I kanonski, ne mogu postojati dvije, vec damo jedna pravoslavna crkva, odnosno Crnogorsko-primorska mitropolija".

Iz dana u dan Vlada nam je kanonski sve potkovanija, pa je istu stvar malo kasnije ponovio i premijer Filip Vujanovic. Tako mu Bog pomogao. U odnosu na tako cvrste stavove ustavna odredba da su "vjeroispovijesti ravnopravne i slobodne u vrsenju vjerskih obreda i vjerskih poslova" jednako je krhka kao i stara prica: "Mogu se obogatiti preko zanata u kome ne uzivam, mogu se izlijeciti pomocu ljekova u koje nemam povjerenja, ali ne mogu se spasiti pomocu religije u koju ne vjerujem, niti pomocu bogosluzenja koje prezirem".

Jedno se zna - nacionalne i etnicke grupe nemaju sta da brinu. Ne samo sto im je reformizam donio glanc novo ministarstvo, nego ce o njihovoj dobrobiti i dalje brinuti i Savjet za zastitu prava nacionalnih i etnickih grupa. Visoka institucija, poznata po tome sto joj dnevni red nikad nijesu ukrasili ni Strpci, ni Bukovica, niti bilo sta slicno, sad nastupa u novom, preradjenom i dopunjenom izdanju. Ocekuje se, za pocetak, da se javnosti povjeri dr Novak Kilibarda - posto je ponovo postao clan Savjeta, mora da mu je nedje neko otkrio koje su to u Crnoj Gori nacionalne i etnicke grupe. Zato sto mu, za pet godina, niko na to pitanje nije odgovorio, dr Kilibarada je svojevremeno istupio iz Momirovog Savjeta, pa sad sigurno ne bi prihvatio da bez tih saznanja sjedi na istom mjestu. Inace, uvazeni clan Savjeta ostao je mitrpolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski, gospodin Amfilohije, a sastav je ojacan predsjednikom Matice muslimanske Crne Gore, dr Avdulom Kurpejovicem. Obrisi boljeg sjutra sve su jasniji - prvi je, otkako smo ga stekli, najpriljeznije ljubio bliznjeg svog proklinjuci i cascavajuci anatemama Crnogorce diljem Crne Gore; drugi nas je zaduzio otkricem da se Bosnjaci u Crnoj Gori dobijaju asimilacijom Muslimana ovdasnjih.

"Posebno mjesto i snagu na ovim prostorima imala je i ima sloboda od straha", jubilarno nam je jos javio predsjednik Milo Djukanovic. Istoga dana svjetlost je ugledalo i saopstenje Demokratske partije socijalista s programskim naslovom: "Nema mjesta strahu - Crna Gora je ozbiljna drzava". Tu nas je vladajuca partija informisala da Socijalisticka narodna partija porucuje kako ce "izazvati gradjanski rat u Crnoj Gori", ali ce "DPS sve uciniti da se u Crnoj Gori "ne zaigra krvavo Milosevicevo kolo". DPS k tome, obavjestava javnost da "nema mjesta strahu i panici sto je, u ovom trenutku, cilj SNP-a". Nekoliko dana ranije, partija na vlasti odaslala je i dramaticno upozorenje kako Bulatovici dijele brasno, ulje i secer svojim politickim istomisljenicima. Organizacija je zapravo napredovala - kad su bili zajedno, dijelili su oruzje. Druga je stvar sto puskama nije u prirodi da se ucrvljaju. Jednaka nam je fajda od toga sto to znamo, kao od saznanja o strasnim izbornim kradjama koje su izbile na vidjelo kad su se drugovi posvadjali. U svim slicnim prilikama crnogorski gradjani su procijenili da im je glavno - ljudsko pravo da zazmure.

U skladu s tim narodnim obicajem, ovdje su citavu deceniju, po klasicnom diktatorskom obrascu, najvece zrtve bili najslabiji i najnezasticeniji. Pod precistim skutom vlasti brizljivo je odgajena masa koja na smrt mrzi sve sto joj ne pripada. Po obrascu dominantnih predrasuda, koje je vlast nesluceno produbila, za najgore od svih proglaseni su oni sto su govorili da - ne treba tako. Neka je zdravo Univerzalna deklaracija - mi ovako mozemo jos sto godina.

Natasa Begovic

 

Crno na bijelo
KO KOMANDUJE NJIHOVOM VOJSKOM
pise: Vladimir Jovanovic

Crna Gora nema nikakvog uticaja na Vojsku Jugoslavije. Zasluga je to njene vlasti. Branko Kostic kao predsjednik Predsjednistva Crne Gore svojevremeno je potpisao ukaz o inkorporiranju crnogorske TO u Vojsku Jugoslavije, dok je Milo Djukanovic kao predsjednik Vlade Crne Gore bio i posljednji v.d. crnogorski ministar odbrane dok Ministarstvo nije septembra 1993. potpuno ugaseno. Zakone iz oblasti odbrane i vojske izglasali su poslanici DPS u saveznom parlamentu...


Vuk Obradovic, bivsi nacelnik Politicke uprave Generlastaba JNA, obratio se crnogorskoj javnosti (TV CG 3, 1. decembra o.g.)tvrdnjom da se Vojska Jugoslavije nece mijesati u politicki spor koji potresa dvoclanu federaciju. On je, takodje, rekao da pripadnici te vojske imaju visoku svijest da su oni oruzana sila i crnogorskog naroda, te da vojska nece odgirati ulogu "arbitra" u odnosima sprskih, saveznih i crnogorskih vlasti.

Kategoricni stavovi ovog nekada najperspektivnijeg generala rahmetli JNA ne bi zasluzivali posebnu paznju; on je sada ne celu politicke stranke bez odredjenog uticaja na srpsko biracko tijelo. Ali, njegova uloga ima znacaj u Crnoj Gori, gdje se Obradovic pojavljuje i kao saveznik Koalcije na vlasti. Obradovic se, takodje, legitimisao kao jedan (od 25 postojecih) lidera (!) tzv. Saveza za promene Milana Panica, putujuceg vanparlamentarnog vodivilja koji cak najavljuje, po ko zna koji put, skoro rusenje Slobodana Milosevica. Ipak, za nasu pricu to su manje vazni detalji.

Vjerujemo da se Obradovic nije slucajno pojavio pred crnogorskom publikom samo nedjelju dana nakon smjenjivanja generala Momcila Perisica sa duznosti u Generalstabu. Obradovic se, naime, predstavio i kao intimni prijetelj smijenjenog nacelnika GS VJ s kojim je bio u kontaktu neposredno prije i nakon sjednice Vrhovnog savjeta odbrane odrzane 24. novembra. Na pitanje novinarke da li se odluke, poput ove o smjenjivanju nacelnika GS VJ, donose konsenzusom ili vecinom glasova, Obradovic je izbjegao direktan odgovor. On je, uglavnom, lamentirao nad Perisecevom sudbinom; ali, odmah zatim, saopstio da je takodje prijatelj sa novim nacelnikom, generalom Dragoljubom Ojdanicem! Stavise, Obradovic ga je pohvalio kao "disciplinovanog vojnika".

Nema ravnopravnosti

Potpredsjednik Vlade Crne Gore dr Novak Kilibarda, zaduzen za pitanja pravno-politickog sistema, kaze za list "Pobjeda" (26.11.'98. str.4) : "Naime, gospodin Milo Djukanovic ima tacno 50 odsto prisustva u Vrhovnom savjetu odbrane u odnosu na predsjednika Srbije gospodina Milutinovica. Kao sto drzava Crna Gora u drzavotvornom znacenju jeste 50 odsto Jugoslavije". Vec smo obrazlozili da to, u odnosu na VSO, jednostavno nije tacno i da se radi o nepoznavanju cinjenica. Kljucnu ulogu "vrhovnog komandanta" ima predsjednik tzv. Jugoslavije. Ali, da li su Djukanovic i Milutinovic u istom polozaju?

Srpski Ustav, za razliku od crnogorskog, sasvim je izricit i u pitanjima odbrane. Odredbom clanu 72. Ustava Republike Srbije, u alineji 3 uredjuje se i obezbjedjuje "odbrana i bezbjednost Republike Srbije i njenih gradjana", kao i "mjere za slucaj vanrednog stanja". Ali to nije sve, posto odredbom clana 83. istoga Ustava predsjednik Srbije "rukovodi oruzanim snagama u miru i ratu i narodnim otporom u ratu; naredjuje opstu i djelimicnu mobilizaciju; organizuje pripreme za odbranu u skladu sa zakonom" (stav 1, alineja 5 istoga clana). Takodje alineje 6,7 i 8 istoga clana omogucuju srpskom predsjedniku da "utvrdjuje postojanje neposredne ratne opasnosti i proglasava ratno stanje" kao i to da po "svojoj inicijativi ili na prijedlog vlade za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti donosi akte o pitanjima iz nadleznosti narodne skupstine" te "proglasava vanredno stanje i donosi akte za preduzimanje mjera koje takve okolnosti iziskuju". Da li ovakva ovlascenja ima i predsjednik Djukanovic?

Ovakvi stavovi vjerovatno ne bi znacili bogznasto da crnogorska javnost raspolaze elementarnim poznavanjem cinjenica iz kompleksa pitanja vezanih za odbranu, vojsku i njen sistem subordinacije. Ali, kako ocekivati tako nesto, kada i predsjednik parlamenta Svetozar Marovic nedavno za "Vijesti" kaze da mu nijesu poznati detalji vezani za rad VSO, niti su oni poznati Milu Djukanovicu kao clanu ovoga tijela!

I mada je i Novak Kilibarda, u osvrtu na Perisicevo smjenjivanje, na stranice "Pobjede" izbacio besmislicu da Crna Gora sacinjava "polovinu u Vrhovnom savjetu odbrane", a na slicnom fonu su bila i ostala reagovanja iz Koalicije, stanje fakata govori upravo suprotno - Republika Crna Gora nema nikakav validan uticaj na Vojsku Jugoslavije, premda ona bazira njene kasarne, vojne luke i aerodrome; koristi naoruzanje, opremu i borbena sredstva bivse Teritorijalne odbrane Crne Gore. To vjerovatno jeste tuzna cinjenica, ali ona nije dosla nikako neplanski i mimo volje zvanicne Crne Gore. Podsjetimo da je, pored ostalog, Branko Kostic kao clan DPS potpisao ukaz o inkorporiranju TO Crne Gore u Vojsku Jugoslavije, da je Milo Djukanovic kao predsjednik Vlade Crne Gore bio i posljednji v.d. crnogorski ministar odbrane dok Ministarstvo nije septembra 1993. potpuno ugaseno, da su zakone iz oblasti odbrane i vojske izglasali i poslanici DPS u saveznom parlamentu...

Uostalom, pogledajmo ustavna i zakonska rjesenja statusa Vojske Jugoslavije. Ustav SRJ u VIII odjeljku (clanovi od 133 do 138) definise je kao "jedinstvenu", premda se u prvim clanovima ovoga Ustava sama drzava definise ako "zajednicka" - razlika u terminima nije nikako slucajna, niti je bez posljedica. Ko komanduje tom vojskom? Zakon o odbrani ("Slizbeni list SRJ", br. 67/93, 43/94) i narocito Zakon o vojsci ("Sluzbeni list SRJ", br.67/93, 24/94 i 43/94) na nedvosmislen nacin utvrdjuju ekstremnu centralizaciju oruzanih snaga SRJ. Iz njih proizilazi da Republika Crna Gora nema nikakvih autonomnih kompetencija iz sektora odbrane i vojske, niti ozbiljniji uticaj na nacin donosenja i sprovodjenja vitalnih odluka u odnosu na Vojsku Jugoslavije.

O domenu, rasponu i efektivnom znacaju VSO opsirnije se govori u 41. clanu Zakona o odbrani. Njega ne sacinjavaju, kako se dugo vremena mislilo i domisljalo na mnogim znacajnim mjestima unutar Koalicije, savezni ministar odbrane ili savezni premijer, niti je njegov clan nacelnik GS VJ. Dakle, vrhovno komandno tijelo oruzanih snaga cine po funkciji predsjednici Crne Gore i Srbije i u svojstvu predsjednika Savjeta sam predsjednik SRJ. Nacin rada VSO utvrdjen je Poslovnikom, a njime je, na zalost crnogorskih reformista, precizirano da se odluke mogu (podvlacimo "mogu") donositi i vecinom glasova (2:1). To sto je predsjednik Djukanovic navodno bio nadglasan u slucaju smjenjivanja vrlog generala Perisica, kako nas izvjestavaju domaci mediji, kao i medijski saveznici reformista iz Srbije, a sto Djukanovic i nije potvrdio, jednostavno nije tacno. Naime, odluka o smjenjivanjima, postavljenjima, unaprijedjenjima i penzionisanjima najodgovornijih oficira, dakle generala, uopste nije tema za bilo kakvo glasanje! Predsjednik VSO, dakle Milosevic, samostalno vodi kadrovsku politiku na tom nivou.

Crnogorska vojnicka zakletva

Godine 1910. na dan 29. aprila, donesen je Zakon o ustrojstvu Vojske Knjazevine Crne Gore, koji sadrzi 226 clanova i prilog o proceduri regrutacije. To zaboravljeno stivo mozda je danas potrebno ponovo iscitati (ukupno stranica 95, plus 15 u prilogu). Valjda se nece naci pametnjakovc koji ce tvrditi da Crnogorci nijesu imali svoju nacionalnu vojsku, oficire i podoficire, oficirsku uniformu, epolete i sapke, batalione, brigade i divizije, svoje vojne skole, labaratorije i kasarne, ili da su prolivali krv pod "srpskim vojnim znamenjima". Ovdje citiramo clan 221. toga Zakona koji sadrzi crnogorsku vojnicku zakletvu:

"Zaklinjem se svemogucim Bogom, da cu biti vjeran mojemu Gospodaru Njegovom Kraljevskom Visocanstvu Knjazu Nikoli I, da cu za nerazdvojnu korist i ugled Otadzbine i Njegovu savjesno vrsiti povjerene mi duznosti, da cu na tu cilj slusati sve moje starjesine i da cu do potonje kapi krvi braniti nas mali i sveti brajak crnogorski. Tako mi Bog pomogao".

Citiramo: "Postavljenja, unapredjenja i razresenja u Vojsci i vojnim pravosudnim organima Ustavom su stavljena u delokrug predsednika Republike; predsednik Republike resava njih samostalno i ne zahteva se prethodno donosenje odluke Vrhovnog saveta odbrane" ("Vojno delo", 1-2/94, str. 74, prof.dr P.Lukic).

Glasanje se, zapravo, odigrava jedino u uslovima kada se zahtijeva borbena upotreba vojske ili pitanja slicne tezine. Predsjednik VSO i SRJ, opet Milosevic, ima decidno ustavno-pravno formulisan status "vrhovnog komandanta", a nacelnik GS VJ, visoki oficirski kor i uopste armijska struktura definisani su kao prosti cinioci neprikosnovenog, tog i takvog, aparata subordinacije (uporediti clanove Zakona o vojsci 151, 152 i 153).

Ako bivsi general Obradovic sada tjesi Crnogorce kako je general Ojdanic "disciplinovan vojnik", to valjda znaci da ce kao takav ispuniti, bespogovorno, naredbe svog pretpostavljenog, dakle Milosevica! A da li se moze ocekivati od covjeka poput Ojdanica, koji je za samo par godina od komandanta lokalnog korpusa u Uzicu postao zapovjednik cijele vojske i koji je 1. marta 1996. u Sava centru na kongresu SPS-a sjedio u prvim redovima - da lupi lupi sakom o sto i odbije naredbu protiv Crne Gore, i da mozda, poput Vucelica, Stanisica i Perisica postane crnogorski reformista "od moralnog integriteta", sasvim je drugo pitanje.

Vuk Obradovic je kao sluzbeni portparol SSNO u periodu 1990-1991. na press konferencijama davao nista manje decidne izjave da JNA, ne samo sto nece stati na stranu bilo koje od politika republickih rukovodstava, vec uopste nece dozvoliti bilo kakve oruzane sukobe u SFRJ!

Ali, Obradovic u cijeloj prici i ne bi bio posebno vazan, niti bi njegovi zakljucci ili razmisljanja bilo koga ovdje zanimala, da Republika Crna Gora raspolaze instrumentima civilne kontrole nad oruzanim snagama koje baziraju njenu teritoriju. Ne postoje takva ustavna i zakonska rjesenja, sto danas Crnu Goru ubraja u malobrojna slicna preostala drustva. Uopste, prijeti nam jedna divlja vojnicka diktatura i ko to ne shvati mogao bi gorko da se kaje. To sto crnogorski regruti i dalje sluze u napucavanju Srbije, juce sa Slovencima, Hrvatima i Bosnjacima, a danas sa kosovskim Albancima, jos je uvijek manja odgovornost bilo koga van Crne Gore nego njene vlast.

Vladimir JOVANOVIC


DRUSTVO

Sta se zbiva u nedjeljniku "Monitor"
NEZAVISNI CENZORI
pise: A.D.


Zbog neslaganja sa uredjivackom politikom i otkrica da je glavni i odgovorni urednik "Monitora" Drasko Djuranovic kao rezervista JNA ucestvovao u "oslobadjanju" Dubrovnika novinar Seki Radoncic napustio redakciju tog lista

Dugogodisnji novinar "Monitora" Seki Radoncic demonstrativno je napustio redakciju tog lista. U pismenoj ostavci Radoncic je naveo da napusta "Monitor" zbog poduzeg neslaganja sa uredjivackom politikom, kao i zbog iznenadnog saznanja da je glavni urednik antiratnog "Monitora" Drasko Djuranovic kao rezervista nekadasnje JNA aktivno ucestvovao u urbanocidu, odnosno u "oslobadjanju Dubrovnika".

Zloupotreba lista

Do eskalacije visemjesecnih podjela u "Monitoru" doslo je prije skoro dva mjeseca, kada je Drasko Djuranovic kao glavni urednik tog nedjeljnika odbio da objavi intervju, koji je Seki Radoncic napravio sa predsjednikom SNP Momirom Bulatovicem. To je bio direktan povod da na sastanku redakcije Radoncic optuzi glavnog urednika "Monitora" Draska Djuranovica da je cenzor i da je svojim losim uredjivanjem doveo do toga da citaoci bojkotuju "Monitor". Uslijedilo je jos nekoliko vrucih sastanaka, pa prepiska dvije zaracene strane i, konacno, unutarredakcijski poraz Sekija Radoncica.

Pomenuta prepiska najbolje odslikava stanje u "Monitoru". Evo sta je Seki Radoncic, izmedju ostalog, napisao redakciji "Monitora": "Svi znamo da 'Monitor' pod urednikovanjem Draska Djuranovica dozivljava ono najgore - bojkot svojih citalaca. Tiraz i uticaj ovog lista drasticno je opao bas u vrijeme kada drugim novinama skacu tirazi. Glavni urednik toliko favorizuje sebe, da hoce da je i glavni urednik, i glavni analiticar, i glavni komentator, da uredjuje naslovnu stranu, da pise pricu sa naslovne strane, iako dobroj naslovnoj strani ne treba ni jedna jedina rijec... Ja vas molim da navedete makar jednu ozbiljnu novinu na prostoru bivse Jugoslavije, i sire, gdje glavni urednik u tolikoj mjeri zloupotrebljava list za sopstvenu promociju. U 'Monitoru' je, nadam se da ne pretjerujem, to dovedeno do neukusa. Zbog toga sam, na proslom sastanku redakcije uporedio 'Monitor' sa Krcicevim 'Sandzakom'... Na istom sastanku, u prisustvu Djuranovica, upozorio sam na jos vecu opasnost: Da Djuranovic svjesno pravi destrukciju 'Monitora', te da se na perfidan nacin obracunava sa starom ekipom novinara. Tako je, da ponovim, jednom Esadu Kocanu oduzeo uvodnik, marginalizuje ga i gura gotovo do ukrstenice, jednog Veseljka Koprivicu je, gle apsurda, zaduzio da pise - reportaze... Mene pokusava da istisne iz politike, i uopste iz lista, jer mu ne odgovara kako pisem svoje teme", konstatuje Radoncic.

Zatvorenost za sagovornike

Seki Radoncic je potom optuzio Djuranovica da je novina krajnje zatvorena za sve sagovornike koji ne dolaze iz vladajuce partije, posebno za liberale.

"U 'Monitoru' nema drugih sagovornika, osim onih koji govore za drzavnu Televiziju, 'Polis' i 'Pobjedu'. Novina u kojoj su objavljivani intervjui sa Seseljem, Mirjanom Markovic, Bozidarom Bojovicem, Acimom Visnjicem, Brankom Kosticem, Rugovom... zahvaljujuci Djuranovicevom urednikovanju sada je totalno zatvorena. Tako se 'Monitoru' desila profesionalna bruka: intervju sa v.d. liderom LSCG Mikom Zivkovicem objavljen je sa zakasnjenjem od nekoliko mjeseci, tek poslije drzavne Televizije, 'Pobjede' i 'Polisa'. Da stvar bude jos gora taj intervju ne bi bio objavljen ni danas, da ga na svoju ruku nije pustio Veseljko Koprivica, i to dok se Djuranovic nalazio u Americi. Po povratku iz Amerike, Djuranovic je objavljivanje intervjua sa Zivkovicem nazvao urednickim promasajem. Ni intervju sa Momirom Bulatovicem, koji sam predlozio, takodje nije mogao proci", konstatuje, izmedju ostalog, Radoncic i nastavlja: "Moze Djuranovic licno da mrzi ili ne simpatise 'momirovce', librale, Rakceviceve socijaldemokrate, ali mu to ne daje pravo da blokira i zatvara 'Monitor'. Pogledajte kako se u 'Monitoru' opremaju tekstovi, kakvi se birokratski naslovi daju, kako se biraju podnaslovi, kako glavni urednik glatko odbacuje nove inicijative koje treba da povrate tiraz, kao onu o uvodjenju satiricnog podlistka koji bi isao jednom mjesecno.

Pitam vas: Da li je 'Monitor' objavio ijednu pravu aferu od kada je Djuranovic dosao za urednika, iako je to bila nasa 'specijalka'? Zasto je po njegovom dolasku iz Amerike blokirao pisanje o slucaju Milana Gajovica? Zasto nije dozvolio da se taj slucaj profesionalno isprati do kraja", pita se Radoncic i tvrdi: "Sve to ukazuje da Djuranovic u 'Monitoru' preuzima ulogu CENZORA."

Tiraz vojna tajna

Radoncic dalje kaze da je 'Monitor' list koji svakim danom sve dublje tone: "Citaoci 'Monitora' su pametni ljudi: vide oni o cemu se tu radi. Zato su mnogi od njih prestali da ga kupuju. Milka Tadic je u svojstvu direktora 'Monitora' na sastanku redakcije, na moje insistiranje, kazala da je doslo do drasticnog pada tiraza ali je izbjegla da prizna koliki je on trenutno. Ja znam tiraz 'Vijesti', 'Pobjede', 'Vecernjih novosti', ali, evo, ne znam tiraz lista u kojem imam akcije. Taj se podatak uporno krije. Neko se, ocito, stidi tog podatka", pise Radoncic.

Radoncic, takodje, tvrdi da je ovih dana saznao da je Drasko Djuranovic tesko obmanuo redakciju, jer je prilikom kandidovanja za glavnog urednika jednog antiratnog lista precutao da je kao rezervista bivse JNA bio na dubrovackom ratistu.

"Da sam za to tada znao, ja bih bio debelo protiv toga da Djuranovic postane glavni urednik 'Monitora', kategorican je Radoncic. Navodeci da sa Djuranovicem nije ni u kakvom licnom sukobu, on je na kraju zatrazio da se o njegovim navodima Redakcija "taksativno izjasni, na posebnom sastanku":

"Trazim da se Redakcija, i vecinski vlasnik 'Monitora' dr Miodrag Perovic, izjasne o tome da li Drasko Djuranovic moze i dalje da bude glavni urednik lista", napisao je Radoncic, zakljucivsi da iz principijelnih razloga zamrzava svoj status u 'Monitoru', sve dok je glavni urednik Drasko Djuranovic.

Pausalne ocjene

Uslijedio je odgovor Redakcije 'Monitora' u kojem se konstatuje da je "jedinstven stav clanova redakcije prisutnih na sastanku (odrzanom 27. novembra) da su Radonciceve ocjene iznesene u pismu neutemeljene i netacne."

"Niti je 'Monitor' napustio od pocetka izlazenja zacrtanu uredjivacku politiku, niti je tacna tvrdnja o samovolji glavnog i odgovornog urednika Draska Djuranovica", istice se u odgovoru Redakcije. Podatka o tirazu, razumije se, nema ali se zato navodi:"Konstatujuci da posljednjih mjeseci tiraz lista raste, a remitenda opada, Redakcija je zauzela stav da glavni i odgovorni urednik Drasko Djuranovic i direktor Milka Tadic imaju podrsku i povjerenje. Redakcija je upoznata sa licnom odlukom Sekija Radoncica o 'zamrzavanju' svog statusa u 'Monitoru'. Zao nam je sto je Radoncic svoju dalju saradnju u 'Monitoru' ultimativno uslovio smjenom Draska Djuranovica sa mjesta glavnog urednika, protiv cega su se izjasnili sljedeci clanovi redakcije: Milka Tadic, Miodrag Vukmanovic, Branko Vojicic, Zoran Radulovic, Beba Marusic, Damir Vujosevic, Drasko Djuranovic, Veseljko Koprivica, Dragoljub Vukovic, Dragan Djuric, Gordana Borovic i Goran Vujovic", stoji na kraju odgovora redakcije 'Monitora'.

Zanimljivo: na sastanak redakcije nijesu pozvani ni Seki Radoncic, ni Miodrag Perovic. Sastanku nije prisustvovao ni Esad Kocan, ali je, saznaje "Liberal", odbio da stavi potpis na takav odgovor redakcije. Kocan je, kao sto se zna, jos uoci izbora, nezadovoljan uredjivanjem "Monitora", napustio Uredjivacki kolegijum tog nedjeljnika.

Razocaran organizovanjem sastanka redakcije na koji nije bio ni pozvan, i posebno njegovim zakljuccima, Seki Radoncic je definitivno napustio "Monitor". Inace, u "Monitoru" odavno vise nema ni afera, ni prave kritike aktuelne vlasti, ni prisustva opozicije, niti kritike komunizma, stare vlasti, Milosevicevih generala, niti slika Mila i Momira sa dubrovackog ratista... Ali zato na drzavnoj Televiziji, vise od svih opozicionih lidera zajedno, ima glavnog urednika i direktora "Monitora" Draska Djuranovica i Milke Tadic. Zacudo: i "prozvani" utemeljivac i vlasnik "Monitora" dr Miodrag Perovic o svemu cuti.
A.D.

Zapis sa puta u Sarajevo
A CRNE GORE JOS NI NA VIDIKU
pise: Slavko Perovic

Ko moze vjerovati i na osnovu kakve argumentacije onim ljudima cija je nafta punila Mladiceve tenkove, onima koji su smisljali krilatice - rat za mir, onima koji nijesu uzdrhtali nad strahotama Sarajeva? Ko su ti ljudi i ko smo mi sto im dozvoljavamo da na najdrskiji moguci nacin pred nasim ocima mijenjaju maskirne uniforme mirotvorackim odijelima?


Poziv za Sarajevo cekao me na stolu. U potpisu, g. Rusmir Mahmutcehajic i dr Zarko Papic - pozivaju na internacionalnu konferenciju "Bosanska paradigma". Dok mi je pogled pretrcavao preko papira, a psovka samo sto nije izlecela, cujem Jasminkin glas: "Sefe, mozete ici, ne brinite, nista necete propustiti. Tacno je da ce poceti parlament, kao sto je tacno da ce prva tri ili cetiri dana SNP potrositi na postavljanje sijaset pitanja. Bicete ovdje u pravom trenutku. Morate poci". Energija psovke prometnula se u usklik odusevljenja. "Tako je, Jasminka, vi ste cudo. Recite Redzicu da idemo zajedno". Nebojsa - odusevljen. Odlucujemo da idemo preko Debelog brijega, ako nam Maras i Hrvati podignu granicne rampe. Onda cemo Croatiom sa Cilipa na Zagreb, pa istom kompanijom za Sarajevo. Vec sjutradan formalnosti koje u ovom slucaju nijesu obicne formalnosti, ispunjene su, ali se prijelaz mora preci u pet sati zorom.

Sada smo nas troje - Dragan koji nas vozi, ja i Redzic na granici kao trajnom obiljezju najsramotnijeg ratnog sukoba koji je Crna Gora ikada vodila u svojoj istoriji. Tu, na dubrovackom ratistu, pred ocima civilizovanog svijeta, a za racun neuravnotezenih ambicija Slobodana Milosevica, sav visevjekovni ljudski, politicki, drzavni i svaki drugi kapital, mukotrpno i cojski stican naporom nasih predaka, spiskan je u jednoj pijanoj avanturi. To je sve za nekog novog Felinija, jer Kusturica nikada o tome nece snimiti film, nikada njegova premijera nece biti na Zabljaku.

Tu su dobrovaljacki odredi; tu su kaznjenicki odredi formirani pod ondasnjim MIP-om; tu je dr Branko Kostic; tu je Kilibarda koji obilazi ratise i drzi patriotske govore; tu je Acim; tu je Vojvoda; tu su Djukanovic i Bulatovic, nasmijeseni u nekoj noci dok Konavli gore; tu je Kilibardin profesor Cvorovic, ondasnji poslanik ondasnjeg parlamenta dok osniva Dubrovacku Republiku; tu su Emilo Labudovic i Perica Djakovic; tu je general Strugar koji izjavljuje za TV - na nas dejstvuju iz Korporele, mada se tvrdjava iza njega zove Por(t)porela i mada slika govori da dejstava nema, a da dubrovacka luka gori; tu je cuvena TV igra - kako pogoditi toranj aerodroma Cilipi - pred kamerama se namjesta top, nisani se - tras - u kupolu tornja. Reporter se slika za vjecnost i kaze - tako ovih dana dejstvuje nasa artiljerija; tu smo svi mi na celu sa Bulatovicem, Marovicem, Djukanovicem i pokojnim Konatarom, na vrhu pecaljke. Iza nas je, kao stap, pedeset godina komunizma, pa 48, 45, 43, 41, sve do osamnaeste i Milosevic koji kaze - Srbija nema veze s tim sto se desava oko Dubrovnika. O tome - pitajte Crnu Goru. Tu smo i mi, liberali, dok na smrzlici grijemo svoju Crnu Goru da nam ne umre, grijemo pjevajuci i placuci nad usudom nasim i mukama dubrovackim - "Sa Lovcena vila klice/ oprosti nam Dubrovnice", odlijeze Cetinjem.

Prelazimo ja i urednik "Liberala", g.Redzic. Rampe se dizu. Nasa policija i carina ljubazni. Hrvati ljubazni. Tamo, s druge strane ceka nas Luko Brailo. Zagrljaji, tapsanje...

Erbas se dize, ispod nas ostaje Dubrovnik u jutarnjoj izmaglici. Stizemo u Zagreb dovoljno rano da mozemo prosetati Ilicom, svratiti u Gradsku kavanu, naruciti perfektan esspreso, kupiti hrvatsku stampu, nazvati liberalnog konzula, kako ga u sali nazivamo, g. Spasica koji uskoro stize. Odlazimo na rucak u "Lovacki rog", utemeljen 1825. Svracao je tu i Njegos, boravili Gaj i Strosmajer... Sanjali su svoje snove juznoslovenske. Boze, kakav kosmar, mislim. A Crne Gore jos ni na vidiku... Boze, pitam Paja, je li ziv oni Batric Jovanovic, clan CKSKCGSKJUOPRSTCSSRNSKOJ-a? Smijeh se prolama... Kazem - onaj moj Petko smislio prije neki dan sljedece: Kao, scena - uz neku lampu, Milo pise testament: "... a Plavi dvorac ostavljam sinu Blazu". Pajo se zacijenio, ne moze da se povrati...

Sada slijecemo na sarajevski aerodrom. Rane razaranja nijesu vise tako vidljive kao prije par godina kada sam prvi put dosao u Sarajevo. Tada smo ovdje bili ja i konzul Spasic. Dosli smo, takodje iz Zagreba, prvim UNPROFOR-ovim avionom kojim je poceo civilni saobracaj sa Sarajevom. Sjecam se potpuno pustog aerodroma, nekoliko vojnih kontrola koje smo morali proci i cim smo se nasli van, jednog covjeka koji prilazi i kaze: "Jeste li to vi, gospodine Perovicu?". Jesam - odgovaram. "Sto cekate?". Kola - odgovaram. "E, ja nijesam taj, ali cu vas odvesti i na kraj svijeta, ako treba". Neki mjesec prije moga dolaska bio sam u emisiji sa g. Zoranom Djindjicem. Emisiju je prenosila drzavna Srpska TV, ali ne i crnogorska. Gledale su me i Pale i Banjaluka i Novi Sad i Pristina, ali ne i Crna Gora. Maroviceva TV (tada je urednik bio bivsi sef njegovog skupstinskog kabineta, g. Asanin) emisiju je reprizirala u vrijeme neke medjunarodne utakmice... Ni dan-danas ne mogu da odgonetnem - zasto je emisija isla za drzavni srpski, svuda dostupni treci kanal, ali je cinjenica da je razgovor ostavio snazan utisak jer je Djindjic bio, naprosto, pojeden... Dok su granate jos padale, Sarajevo je to gledalo. Rasim Kadic mi je rekao - Slavko, ti nikad neces znati sto je to znacilo za nas. Tada su me u Bosni primili g. Ganic, g. Silajdzic, g. Muratovic, g. Lazovic, G.Bogicevic, g. Kljujic... Vlast i sva opozicija. Imao sam veliki intervju za drzavnu TV, te za nezavisnu "99" i jos neke. U Crnoj Gori, od strane nezavisnih, a o drzavnim medijima da i ne govorimo, sve je to stavljeno pod tepih, osim nasih sturih stranackih saopstenja. a o reemitovanju TV intervjua da i ne govorimo. Bila je to izborna 1996. SDP, Hadzic i Dinosa odbili su koaliciju sa Narodnom slogom - nije im bila prihvatljiva koalicija sa cetnicima, kako su govorili. A stara udba i komunisticki establisment, lociran u "nezavisnim" institucijama, bili su i ostali posebna (o)tuzna prica.

Dolazimo taksijem u "Holidej". Hotel je popravljen, proslog puta su zjapile rupe. Prijavljujemo se. Docekuju nas sa posebnim uvazavanjem. Kratki, srdacni susret sa Zarkom Papicem. Nailazim na Nebojsu Popova. Poslovicno hladan, odmjeren. Govorim o situaciji u Crnoj Gori, o zabludama, o cinjenici da vodjenje tzv. pragmatske politike u nasim uslovima znaci vodjenje prakticne politike iza cega se krije prodaja odredjenih opozicionih energija u korist faktora koji se navodno rusi. Nije moguce rusenje iznutra, niti promjene ukoliko nijesu kozmeticke ili su, sustinski, promjene da se nista mijenjalo ne bi. Nije moguce rustiti Milosevica sa ljudima koji su bili dio njegove nomenklature. Cak, da se i to desi, promjene ce biti personalne, ali ne sustinske. Sustinske promjene dolaze spolja. Umjesto promjene figura, mi se zalazemo da se figure nadju na sahovskoj ploci kako bi igra mogla poceti...

Ne pokusavam da ostavim utisak. Odradjujem zbog umirenja savjesti. Gospodin Popov i njegov Gradjanski savez i njegova Vesna Pesic ne zele ni da cuju pricu o nezavisnoj Crnoj Gori. Niko, apsolutno niko iz srpske opozicije. To je za njih nepojmljivo, oni ne razumiju da je samo takva Crna Gora mogucnost spasa same Srbije. Ta matematika im je daleka, ta logika neprihvatljiva. Sve te opozicione grupacije su antiliberalni lobiji koji predstavnicima medjunarodnog faktora siju pricu o nama kao separatistima, nacionalistima i ne znam cemu sve ne. Njihovu pricu pothranjuju, uvijek, i na svakom mjestu, tzv. crnogorski nezavisni i dojucerasnji opozicioni. Gledajuci Popova, sjecam se da sam jos '93. rekao na Glavnom odboru, otprilike - do sada smo mi, liberali, bili dovodjeni u poziciju linca koju su nam namjestali Bulatovic, Djukanovic, Marovic. Niko nije mogao shvatiti da cemo izrasti u snazan pokret, ali to se desilo. Od sada ce nas depeesovati svim mogucim bocnim, rubnim udarima, pokusavajuci da nas izoluju kao jedinog nosioca ideje o suverenoj Crnoj Gori. A taj, jedan glas, potvrdjivace tuzno pravilo da niko, osim nas, nije otvoreno, javno, glasno, jasno i nepomicno, transparentno i "tranziciono", cinom i nacinom - za suverenu Crnu Goru. Naime, kucno-nezavisno-kafanske analize ne zanimaju one koji se spolja bave Crnom Gorom... Oni, prosto, zbrajaju energije...

Susret sa Markom Vesovicem. I ponovo prica, prica, prica... Strasan posao su ovdje uradili Djukanovicevi dopisnici iz Crne Gore, bivsi nasi... Sve najgnusnija laz, na laz, a sve na fonu koji sam vec cuo u Cikagu. Pitam - ko moze pored originala da uzme ocajno losu kopiju i to bez rama, ko drzavu moze zamijeniti nekakvom pricom o nekakvoj uspravnoj Crnoj Gori. Ko moze vjerovati i na osnovu kakve argumentacije onim ljudima cija je nafta punila Mladiceve tenkove, onima koji su smisljali krilatice - rat za mir, onima koji nijesu uzdrhtali nad strahotama Sarajeva? Ko su ti ljudi i ko smo mi sto im dozvoljavamo da na najdrskiji moguci nacin pred nasim ocima mijenjaju maskirne uniforme mirotvorackim odijelima? Zar pogled na njih, ako to prihvatamo, nije nasa slika, zar nam oni ne govore da smo mi, ako i to moze proci, apsolutna olos koja je zasluzila sve ono sto joj se desilo i sto ce se jos desiti... Tacno je, u politici se isti ljudi mogu mijenjati, ali samo pod pritiskom. Umjesto da mi budemo faktor pritiska, mi smo, uz saglasnost svih, stisnuti na 6,3 posto. Za dobro Crne Gore! Ha, ha, ha...

(Nastavice se)

Slavko PEROVIC

 

Dragan Soc, ministar pravde u Vladi RCG
NEMA REZULTATA PREKO NOCI
PISE: Snjezana Rakonjac

Mi smo tek na pocetku procesa koji treba da uspostavi demokratiju u Crnoj Gori, pa sledstveno tome i potpunu kontrolu nad svim oblicima vlasti, ukljucujuci i policiju
Kao dojucerasnji poslanik, mislim da bi kontrola Vlade od parlamenta trebala da bude pojacana i permanentna, kako u oblasti finansija tako i u svim oblastima uprave. Vjerujem i nadam se da je januarsko iskustvo ohladilo strasti i da nema vise onih koji su spremni da krvlju resavaju pitanje vlasti u Crnoj Gori.
"Ma kako vazni bili uprava, sudstvo i lokalna samouprava, bez sveobuhvatne reforme, koja podrazumijeva ekonomske, svojinske i druge reforme, ne mozemo govoriti o pravnoj drzavi u sirem smislu te rijeci", kaze ministar Soc.

LIBERAL: Tokom opozicinog staza u crnogorskom parlamentu bili ste prepoznatljivi po reskim i argumentnovanim kritikama pravnog sistema i zalaganjima za uspostavljanje pravne drzave. Sto je za proteklih sest mjeseci uradjeno i sto, za vrijeme ministarskog mandata, namjeravate uciniti na revitalizaciji pravnog zivota u Crnoj Gori?

SOC: Konstituisanje Crne Gore kao pravne drzave bice dug i mukotrpan proces i on je tek na pocetku. Visestranacka vlast, sa svim manama koje joj se mogu naci, znacajan je preduslov da se krene ka tome, ali tek preduslov. Za proteklih sest mjeseci nije se na tom planu desilo nista spektakularno i ne treba ocekivati rezultate preko noci. Ipak, nije to vrijeme uzaludno potroseno. Ministarstvo pravde je izvrsilo sve pripreme da bi pocetkom naredne godine pocele reforme uprave sudstva i lokalne samouprave. Reforme su zamisljene kao sveobuhvatne i nijedan segment ovih oblasti nece ostati nedodirnut.
U ovom procesu bice angazovani svi koji mogu pomoci (radnici uprave, sudije, tuzioci, funkcioneri lokalne samouprave), ukljucujuci i pomoc, ekspertsku i tehnicku, inostranstva. Do kraja godine Vlada Crne Gore ce verifikovati programe koji se privode kraju, a od pocetka iduce godine sira javnost ce moci da neposredno prati aktivnosti Vlade i Ministarstva pravde i da ih ocjenjuje. Ali, treba reci da je ovo samo jedan segment pravne drzave. Ma kako vazni bili uprava, sudstvo i lokalna samouprava, bez sveobuhvatne reforme, koja podrazumijeva ekonomske, svojinske i druge reforme, ne mozemo govoriti o pravnoj drzavi u sirem smislu te rijeci.

LIBERAL: Jedan od pokazatelja nezavisnosti sudstva je i broj presuda protiv drzave, drzavnih organa i pojedinaca iz vlasti. Hoce li najavljena reforma pravosudja stvoriti uslove da se crnogorska sudska praksa obogati i ovom vrstom presuda?

SOC: Zastita gradjana od vlasti je svakako jedan od znacajnih pokazatelja nezavisnosti sudstva. Ali da bi se doslo do toga potrebno je ostvariti mnogo uslova. Nezavisno finansiranje sudova, transparentnost postupka i rigorozni kriterijumi za izbor sudija, stvarna depolitizacija sudstva, poboljsan materijalni status, uz vec postojece uslove (stalnost i nepokretnost sudijske funkcije) - sve su to elementi sudske nezavisnosti. Nije nikakav problem ostvariti ove uslove na ravni norme. Problem je kako u praksi to obezbijediti, posebno s obzirom na svijest i nasledje koje sudstvo posmatra kao sluskinju politike.
S toga je znacajna paznja u reformi posvecena reobrazovanju postojeceg sudijskog kadra i obrazovanju novoga. Kljuc za uspjeh reformi lezi u zelji i volji svih subjekata, sudija prije svega, da se stvari mijenjaju. Sve sto je receno za sudstvo, u punoj mjeri vazi i za upravu i lokalnu samoupravu.

LIBERAL: Hoce li se Ministarstvo pravde pozabaviti vracanjem novca sa tajnih racuna?

SOC: Sjecam se da je, jos prije izbora, tadasnji ministar finansija u Skupstini saopstio da nema vise drzavnih para na tajnim i privatnim racunima i pozvao sve koji su zainterosovani da tu trdnju provjere. Naravno, sa svoje strane ucinicu sve da Vlada i pojedini njeni organi rade u skladu sa zakonom, odnosno da se za eventualni nezakoniti rad snose posledice. Ali, kao dojucerasnji poslanik, mislim da bi kontrola Vlade od parlamenta trebala da bude pojacana i permanentna, kako u oblasti finansija tako i u svim oblastima uprave.

LIBERAL: Iza svakog prava i zakona stoji sila koja je u pravnom poretku, naravno, pod kontrolom. Da li je to slucaj i u Crnoj Gori?

SOC: Iz konstatacije da Crna Gora nije drzava za koju bi se iz punih usta moglo reci da je pravna drzava, prozilazi i odgovor na ovo pitanje. Bez obzira da li se radi o kontroli u najsirem smislu te rijeci ili kontroli pojedinih organa uprave, ukljucujuci i policiju, ako ste na to mislili, mi smo tek na pocetku procesa koji treba da uspostavi demokratiju u Crnoj Gori, pa sledstveno tome i potpunu kontrolu nad svim oblicima vlasti. Medjutim, moram da kazem da ima mnogo mehanizama koji se, ne znam zasto, ne koriste. Sjecam se koliko je ondasnja opozicija ulozila napora da omoguci, kakvu takvu, skupstinsku kontrolu nad policijom. Sredinom prosle godine osnovan je skupstinski Odbor za kontrolu policije, ali taj mehanizam kontrole jos nije prakticno koriscen. Iako sam u izvrsnoj vlasti, pristalica sam stalne i rigorozne kontrole njenog rada, kako od strane parlamenta tako i od najsire javnosti.

LIBERAL: Prost logicki sud kaze - sto vise propisa, to manje slobode. Jugoslavija vjerovatno i danas drzi rekord u broju pravnih normi. Imate li podatak koliko je u Crnoj Gori zakona na snazi i da li je, u ovim uslovima, uopste moguce raskrciti tu prasumu propisa i okrenuti se deregulaciji kao evropskom trendu?

SOC: Podsjetili ste na jednu sentencu rimskog prava, koja je u osnovi tacna. Nije mi poznat tacan broj propisa koji je na snazi u Crnoj Gori, ali cu se sloziti da u toj sumi propisa treba napraviti reda. Mi smo prakticno na pocetku toga posla. Sveopsta drustvena reforma podrazumijeva temeljno preispitivanje i promjenu pravnog poretka, u svim drustvenim oblastima. Iz ovog procesa treba da izadjemo sa jednim koherentnim i konzistenim pravnim sistemom koji ce korspondirati sa demokratskim svijetom. Nadam se da ce biti mnogo manje zakona nego sada.

LIBERAL: Socijalisticka narodna partija je, izgleda, odustala od organizacije januarskih okupljanja, koja su, pretpostavljam, samo jedan od povoda za utvrdjivanje strategije odbrane Cren Gore od, kako ste najavili, "ocekivanog pokusaja rusenja republicke vlasti". Hoce li se odrzati sastanak koji ste najavili i na cemu ce aktuelna vlast bazirati odbranu Crne Gore?

SOC: Ima mnogo indicija da ce Slobodan Milosevic ponovo pokusati da destabilizuje Crnu Goru i preuzme kontrolu nad njom. Jedina snaga preko koje to moze da ucini je SNP. Januar je nekako tradicionalni mjesec prevrata, ili bar pokusaja. Bozic ili srpska nova godina se namece kao optimalni datumi za te nakane, jer nose jak naboj pogodan za manipulacije, a i Milosevic nema previse vremena za realizaciju svojih planova. To sto SNP najavljuje da nece organizovati skupove nista ne znaci. Oni su to vec ucinili objavljujuci da ce se organizovano pridruziti tim skupovima.
Ovo me neodoljivo podsjeca na "organizovanu spontanost" karakteristicnu za autoritativne idologije. Vlada ne smije dozvoliti da se ponovi januar ove godine. Bilo bi krajnje neodgovorno da se sjedi skrstenih ruku i mirno posmatra kako se nad Crnom Gorom gomilaju oblaci gradjanskog rata. Primarno je da se politickim mjerama, prije svega upozorenjima, obznane i raskrinkaju namjere SNP i utice na gradjane da ne nasijedaju manipulacijama, da se sacuva mir i ljudi odvrate od avanturizma. Za ne daj Boze - tu je i drzavni aparat, ukljucujuci i policiju, da ne dozvoli ponavljanje januara. Vjerujem i nadam se da je januarsko iskustvo ohladilo strasti i da nema vise onih koji su spremni da krvlju resavaju pitanje vlasti u Crnoj Gori.

Snjezana RAKONJAC


Ram za premijerovu sliku
MOZE LI SE, MOJ FILIPE
pise: Bosko Dukic

Koja li je Vujanovicu golema nevolja te pretura po krvi junake

text. Kada se mladjahni Filip Vujanovic pojavio kao branitelj Momira Bulatovica, bilo je, makar novinarima, jasno da se na nebu vlasti pojavila nova zvijezda. Jer, braniti predsjednika drzave pred nezavisnim sudom nije nimalo lako. Treba biti vrhunski pravnik da bi preed takvim sudom oslobodio takvog klijenta odgovornosti. I samo zahvaljujuci pravnikckoj sposobnosti gospodina advokata Vunajovica, predsjednik Bulatovic je iz spora izasao, ka vazda, nevin. A bas se sud bio urotio protiv predsjednika, ispoljavajuci neprimjerenu sklonost novinaru.S obzirom na te okolnosti, uspjeh advokata Filipa je za pamcenje. I zbog toga sto je gospodin Filip, pristajuci da u neravnopravnim uslovima, stiti predsjednika pokazao visok stepen moralnog integriteta. Uostalom, lako je advokatisati nekome kome advokat i nije potreban. Valjalo se prihvatiti predsjednikove odbrane, a za to je, eto, ulazuci svoj pravnicki kapital, Vujanovic imao petlje.

I, naravno, kada se u takvim okolnostima dokazao - vrata politickog uzdignuca bila su mu sirom otvorena. Ka svud u svijetu sto bi bila! A da za Filipa, sada vec ne mladjahnog advokata, nema prepreka, ubrzo se pokazalo na skupstinskom zasijedanju, kada je u svojstvu ministra unutrasnjih poslova bez ikakva zazora iscitao anonimno pismo na anonimnu dostavu slusateljstvu tada jos neuspravljene nam Crne Gore.

Jasno je da gospodin Vujanovic nije posjedovao samo ratnicki duh vec je negdje duboko u sebi gajio i duh mira, da bi se, taj duh, u nekom zgodnom trenutku rasvjetao u hiljadu boja. Iznjihan na krilima ratnomirne partije kojoj je pripadao i pripada, gospodin je, opet pred licem vaskolike crnogorske javnosti, pokazao svoj mirotvoracki obraz. Prosto je zracio sa TV ekrana kada je tuzno zaplakao sto nam ne daju da uspostavimo vezu sa nasom bracom i bratucedima iz lijepe nase. Do te mjere je njegov vapaj bio dirljiv da se, kazu, sa Straduna zaculo ojkanje vitkih Dalmatinki, srecnih sto jedan od prvih ljudi voljenog im susjeda toliko cezne za bratskom ljubavlju iz Hrvatske. VIla sa Srdja ne odolje pa i ona kliknu:za ubijanje Dubrovnika nije kriv Filip,a ni Sveto, ni Milo ni njihova partija.Kriv je, zna se, Filipov klijent - Momir Bulatovic.

Ne znam za druge, ali se, kad je u pitanju gospodin Filip, dobrovoljno javljam za svjedoka da on sa dubrovackom sramotom nema nikakve veze. Upravo tih sramotnih dana skupa smo moja malenkost i doticni Filip iscitavali "Monitor" i za "Slobodnu Dalmaciju", javljali da postoji druga, ona vecinska i prava Crna Gora, koja odbija nitkovluke i salje izvinjenje i pokajanje u ime nitkova za sve sto Dubrovniku ucinismo. Tada je g. Vujanovic,krijuci citao receni "Monitor". Iza cuvene setence "Zbog sahovnice sam i sah omrznuo" nije stajao a jos manje iza one: "Definitivno je doslo vrijeme da raskrstimo sa njima". Boze sacuvaj!

Dakle, gospodin Filip je bez ikakvih zasluga te vrste zasluzio najvece povjerenje predsjednika Djukanovica da ga mandatarise. Prosto nevjerovatno, ali je tako! Pa se nesto pitam kad ce Jevrem Brkovic, pisac u egzilu, postati, recimo, ministar kulture u Vujanovicevoj vladi, buduci da ima vise od jednog svjedoka da blage veze nema sa uzasima koje je Crna Gora podrzala ili u njima ucestvovala. Pogotovu sto nije clan SNP, niti obozavalac DPS-u mrskoga Slobodana Milosevica.

Precrce Filip i od ljubavi za Slovencima. Cak bio kod njih a, kazu, nijesu ga primili bilo u kakvoj konjusnici nego na nivou dvije hiljade maraka po konjusarskoj glavi stanovnika Slovenije, za koje su Filip i com. zestoko zebli kud ce i kako ce bez Jugosalvije, te da im se strva nece znati, pa ce, bogami, i traziti pristupnicu - kad tad - pobjednickom timu Slobodana Milosevica. I nece im, veli Filip, naplacivati tranzitnu taksu, cak ni onu sto im je Sloba viknu kad rijesi da razbuca SFRJ. Posteno, nema sta!

Da ne zborimo o dirljivom premijerovom vapaju za medjunarodnom zajednicom i kuknajvi zbog izolacije od svijeta! Bas je na premijeru golema nevolja. Sad on treba da ispravlja ono sto nam ucinje "jedna prevazidjena politika", protiv koje su se tako srcano, transparentno i nadasve ubijedjeno borili nasi mladi lavovi - Milo, Sveto, a bogami i on Filip, te lavica Milica. Sad on da vadi kestenje iz vatre? Dje je tu pravda! Ali, vele bolji poznavaoci Filipovog lika i djela, snaci ce se on. Vazda je reskirdzija, pocev od recenog advokatisanja sada mu mrskom Momi.

Kako ce sve dalje ici, ne znam cak ni ja.Govorka se, medjutim, da ce Amfilohijeva Srpska pravoslavna crkva, na celu sa ministrom svetosavlja Tomovicem, nekolicinu Crnogoraca proglasiti svecima. Hoce li ta cast vec u prvoj turi pripasti i premijeru ne zna se, ali se zna da ce bljesnuti svetacki oreoal izand Svetove i Milove glave. Za Sveta i razumijem, ali ne ide mi u glavu kako ce to Crnogorac Milo postati srpski svetac. Buduci nijesam teoloski nacitan, mozda to i stima. Laik je, ipak laik. Bolje to zna receni ministar Tomovic, koji se, eto, izdigao do boga, pa u Crnoj Gori priznaje samo SPC. Crnogorci, veli, nemaju pravo na svoju vjeru, crkvu i poglavara. Ako to nije - Tomovic. No, nije bitno! Filip ce, ako bude ka sto je dosad bio, postati svecem u prvom narednom krugu.

I, ko kaze da je narodna sveta! Ocigledno nista od one "Ne moze se, moj Filipe, i uz gusle i uz diple!"

Bosko DjUKIC

 

CRNOGORSKE MEDIJSKE SLIKE
Ostanite uz Milov prvi

Drzavni mediji su,dokazano je na mnogim primjerima u skupstinskoj raspravi, upregnuti u providnu propagandu djela i lika Mila Djukanovica

Visednevno dubinsko snimanje medijskog mraka, obavljeno u crnogorskom parlamentu, ipak nije bio uzaludan posao, iako ni drzavni mediji ni njihov vrhovni urednik koalicija "Da zive bolje-Milo Djukanovic" ne uvazavaju nijedan nalaz koji su im potanko predocili Liberalni savez i SNP.

Snimak je i durmitorskom cobaninu sasvim ocigledno i vrlo prosto pokazao bar nekoliko vrlo bitnih stvari. Prvo, da Demokratska partija socijalista i njeni asistenti - Narodna stranka i Socijdemokratska partija, nemaju ni principa ni kriterijuma kad se raspravlja o drzavnim medijima. Drugo, da su u Crnoj Gori drzavni mediji nekoliko svjetlosnih godina udaljeni od profesionalnog informisanja. I trece - da sa takvim medijima Crna Gora i dalje ozbiljno konkurise da zauzme jedno od vodecih mjesta na ljestvici nedemokratskih rezima, posto je njen vrh vec osvojila u drugim disciplinama - kriminalu i korumpiranosti, na primjer.

Na kraju, skupstinska rasprava bila je i zabavna i otuzna predstava o tome sta znaci kad znalci (LSCG) i rezimski diletanti (troimena koalicija) ukrste istinu i strah od istine. Ni demagogija Miska Vukovica ni novinarska gromada poput Dragana Djurovica nijesu mogli da prikriju porazne dijagnoze o radu tri drzavne informativne kuce.

Drzavni mediji su, dokazano je na nizu konkretnih primjera, upregnuti u providno propagiranje lika i djela Mila Djukanovica i njegovog rezima. Televizija, sa brojnim kloniranim primjercima Sima Gajina, dostigla je u toj vrsti informisanja, koja je osim u Srbiji izumrla u svim demokratskim zemljama, savrsenstvo. Recept je jednostavan:istina stoj, Potemkinova sela naprijed. Sto ne odgovara vlasti, ekrana na vidja. Crna Gora je, po njoj, demokratska pravna drzava, zemlja u kojoj se svakog trenutka nesto reformise, nema bijede i nezaposlenih, visestruko je povezana sa cijelim svijetom, koji, je l' te, sa dubokim uvazavanjem gleda na njenu vlast, u njoj se ne krse ljudska prava, u medijima nema cenzure...

Gospodin republicki sekretar za informisanje zaista s pravom moze da se pohvali da u Crnoj Gori nema cenzure. Ali ima neceg pogubnijeg od toga - autocenzure. I u drzavnim i u takozvanim nezavisnim medijima. Najveci broj crnogorskih novinara i urednika stekao je uslovni refleks da ni po koju cijenu ne uputi na adresu vlasti ni najmanju zamjerku. Taj virus u neogranicenim kolicinama i sa velikim dometom isijava Televizija Crne Gore od jutra do ponoci. (Stigao je cak do Moskve, odakle se javlja njen dopisnik Genadij Sisojev). Cudno je da se TV urednici jos nijesu sjetili da, na zahtjev gledalaca, titluju njegove izvjestaje? Da bi sve bilo u stilu TVCG, podrazumijeva se da se titl ne mora poklapati sa onim sto govori doticni gospodin). U poluslobodnoj zemlji sasvim je lako objasniti otkud toliki strah od slobode, od koje hronicno pate drzavni novinari. Dovoljno je samo pomenuti seriju sudjenja nezavisnim novinarima i visokim kaznama koje im izricu "nezavisni" crnogorski sudovi. Medjutim, s tim u vezi ne treba zaboraviti i jos neke cinjenice. I danas, kao sto se to godinama praktikovalo, u novinarstvo ide ko god zeli. Dragocjen primjer za to je estradna Televizija, na kojoj, uzgred receno, novinari i urednici cesto ratuju sa padezima, a o sve jacem talasu ekavstine da i ne govorimo.

Urednicka zvanja se dobijaju preko noci, cak i sa srednjom skolom. Naravno, neobrazovani novinari nemaju sta da traze u sve ostrijoj konkurenciji na sirem novinarskom trzistu. Svjesni svoje vrijednosti, postaju poslusnici sa kojima se olako manipulise. Zato se i ne treba cuditi sto je novinarstvo u Crnoj Gori palo na tako niske grane. Tu profesiju prvo su srozali sami novinari, a potom dokusurila vlast kojoj je istina najljuci neprijatelj.

Skupstinska rasprava otkrila je jos jedan zanimljiv fenomen, inace svojstven partijskim drzavama kakva jeste Crna Gora. Umjesto da profesionalno, a to znaci objektivno i svestrano informisu o dogadjajima, drzavni mediji rezimu odanom uredjivackom politikom,javnost obavjestavaju,prije svega,gdje je centar moci i gdje obitava gospodar naseg svekolikog blagostanja. Kazu da je Staljinov rezim postajao efikasan tek onda kada su ljudi priznavali da su krivi iako nijesu krivi. Sudeci prema poslanicima iz vladajucih stranaka drzavni mediji su postali jedinica mjere svih nasih vrijednosti. I pravovjernosti prema vlasti, naravno. U ovoj zemlji gdje je gradjanska hrabrost rijetka zvjerka, i gdje je medju tolikim mnostvom patriota svaka kritika vlasti jednaka izdaji, mozda nije daleko dan kada ce i posljednji opozicionar morati priznati da je gresan, a Liberalni savez biti i sluzbeno proglasen za glavnog krivca za sve sto nam se dogadjalo od antibirokrtatske revolucije do danasnjih dana.

Ipak, neke zakonitosti ne moze da izmijeni ni svemoc vlasti. Nikad se kao danas drzavni mediji nijesu nasli u ozbiljnijem sudaru sa realnoscu. Magicna moc televizije sve brze postaje proslost i na ovim prostorima. Samo jos njeni novinari i urednici, i vlast naravno, vjeruju da cijela nacija bez daha prati udarne TV dnevnike u kojima se smjenjuju drzavni i partijski celnici i "bolji zivot". Ali, nije bas tako. Upravo su besprimjerna televizijska lakirovka i propaganda doprinijeli da gledaoci izgube povjerenje u njene informacije. Televizija vise nije prozor u svijet, kad je bar rijec o blizem okruzenju. Dovoljno je baciti pogled kroz prozor i uvjeriti se koliko sumorna stvarnost odudara od TV bajke. Zbog toga treba biti zahvalan drzavnoj televiziji. I ne sitnicariti sto su direktor i glavni urednik jos od prije pola godine protivzakonito na tim mjestima. Koaliciji "Da zive bolje" treba prepustiti i sva mjesta u programskim odborima drzavnih medija. To Potemkinovo selo mora se urusiti samo od sebe.

Zato, ostanimo do daljnjeg uz Milov prvi i treci i "Pobjedine" poraze. To je garancija da tu ne stanuje - istina.

Naravno, imate i drugi izbor. Pritisnite spasonosno crveno dugme na TV prijemniku i ne zavirujte u "Pobjedine" stranice lise citulja. Jer, vremenom mozete postati zavisni od lukavog i sistematskog ispiranja mozga domacim i internacionalnim podrskama virtuelnim Djukanovicevim reformama, Miloseviceve i Bulatoviceve januarske ofanzive, hvalospjeva o javnim radovima u svakom kutku Crne Gore, od privatizacije kojoj se divi cijela planeta ... I poslije svega, postati Djukanovicev reformista. Vidjeli ste sta se desava socijaldemokratama i narodnjacima.

A to je previse naporno za jedan ljudski vijek.


JESTE LI ZNALI...
Pise: Prof. dr Radoslav Rotkovic

Da je Crnogorska pravoslavna crkva i u Srbiji i Vaseljenskoj patrijarsiji smatrana autokefalnom i 1919. godine potvrdjuje pismo izaslanika kraljevske vlade SHS Panta Gavrilovica iz Carigrada ministru vera Tugomiru Alaupovicu 28. VIII 1919. On navodi da Patrijarsija trazi odredjene papire kako bi se zadovoljila forma. "Po redu pitanja u notisi, istaknuto je najpre ujedinjenje Autokefalnih crkava Crnogorske i Karlovacke sa Srpskom Avtokefalnom crkvom" i mitropolit Konstanitn je rekao Gavrilovicu "da sv. Sinod" treba da ima "u rukama pisma Crnogorske i Karlovacke crkve s kojima one o tome ujedinjenju zvanicno izvestavaju Svetu Patrijarsiju". Gavrilovicevo pismo je u "Monitoru", 15. XI 1995. objavio R.Popovic. Naravno, u Crnoj Gori je tada lako bilo napisati pismo, kad nije postojala nikakva drzavna crnogorska vlast koja bi to sprijecila.


***

Da je Trogiranin Josip Slade (1828-1911) bio doktor filozofije i matematickih nauka a da se afirmisao kao univerzalni projektant. Projektovao je kolski put Kotor - Cetinje (zavrsen 1884), Cetinje - Rijeka Crnojevica (1881), Rijeka Crnojevica - Podgorica (1882), Bar - Vir (1884), Rijeka Crnojevica - Vir (1896-1905). Izradio je projekat za isusenje Zogajskog jezera kod Ulcinja (1881). Projektovao je "Zetski dom" na Cetinju (1884-88), zgradu Austro-ugarskog poslanstva (1896-99), Dvorac kralja Nikole u Niksicu (1900), Lazaret u Meljinama a dao je i uspjesan urbanisticki plan Niksica sa trgom iz kojega se zrakasto izvode ulice (1883). Njegov je projekat i Carev most kod Niksica (Prijespa), sa 18 otvora (1894). Za vrijeme ovih projektovanja Slade je zivio uglavnom u Kotoru.


***

Da je Ceh Anton Sulc komponovao crnogorsku himnu "Ubavoj nam Crnoj Gori" Jovana Sundecica za muski zbor Cetinjske citaonice i da je himna izvedena u decembru 1890. godine, na imendan knjaza Nikole, u Citaonici. A u horu su pjevali: Bozo Novakovic, predsjednik opstine, kapelnik Franjo Vimer, ljekar, Grk Kleantes Teodorides (prvi tenor), Milo Martinovic, sekretar opstine, profesor Filip Jergovic (drugi tenor), profesor Dusan Jovanovic (bariton) i drugi. Za klavirom su hor pratili Robert Tolinger i Milena Ognjenovic, kcerka prvog naseg kompozitora Spira Ognjenovica (Kotor 1842-1914).



"LIBERAL", list Liberalnog Saveza Crne Gore * Ziro racun: 50100-603-0-9027 D.O.O. Liberal, Podgorica * Izlazi petnaestodnevno * Glavni i odgovorni urednik: Dragoljub Ilic * Dizajn: Mladen LOMPAR * Fotoreporter: Bogdan MARCANO * Adresa Redakcije: Podgorica, Bul. revolucije 32, tel/fax: 081-25-16-44 * Kompjuterska obrada: Nadja Harovic * Stampa: NJP "Pobjeda" Podgorica

"LIBERAL", list Liberalnog Saveza Crne Gore * Ziro racun: 50100-603-0-9027 D.O.O. Liberal, Podgorica * Izlazi petnaestodnevno * Glavni i odgovorni urednik: Dragoljub Ilic * Dizajn: Mladen LOMPAR * Fotoreporter: Bogdan MARCANO * Adresa Redakcije: Podgorica, Bul. revolucije 32, tel/fax: 081-25-16-44 * Kompjuterska obrada: Nadja Harovic * Stampa: NJP "Pobjeda" Podgorica

nazad na naslovnu